Konjunktivitis (upala očnih spojnica) u mačaka jedna od najčešćih zaraznih bolesti mačaka. Uzročnici su bakterije i virusi koji inficiraju epitel konjunktiva i gornjeg respiratornog trakta. Mačji herpesvirus 1 (FHV-1) najčešći je uzročnik konjunktivitisa u mačaka. Sljedeći je najčešći uzročnik bakterija Chlamydia psittaci, a vrlo prošireni virus mačji kalicivirus (FCV) rijetko uzrokuje ozbiljnije infekcije očiju mačaka.
Mačji herpesvirus
Mačji herpesvirus sličan je virusu herpes simplex (ljudskom). Vrlo je raširen među mačkama, pogotovo gdje je populacija mačaka mnogobrojna (azili, hranilišta, uzgajivačnice). Širi se kapljično: izravno (kihanjem, sekretima iz usta, očiju i nosa) i neizravno (zaraženi predmeti, preko ruku i cipela).
Oboljeti mogu mačke svih dobnih skupina, no češće i uz težu kliničku sliku obolijevaju mačići u dobi od 8 do 12 tjedana. Bolest nastupa akutno: životinje su lošega općeg stanja, odbijaju hranu, imaju vrućicu, kišu, sline te imaju iscjedak iz očiju.
Kod mačića se herpesvirusna infekcija na očima očituje konjunktivitisom koji uključuje hiperemiju, kemozu (otečenost spojnica), serozni do purulentni iscjedak te blefarospazam. Pojava purulentnog (gnojnog) iscjetka ne znači nužno sekundarnu bakterijsku infekciju jer herpesvirus također potiče aktivaciju neutrofila. U kompliciranijim je slučajevima površina epitela nekrotična i nastaju adhezije na konjunktivi i/ili rožnici. Takvo stanje zove se symblepharon. Ako se virus proširi na rožnicu, nastaju ulceracije, a zbog sekundarne bakterijske infekcije i perforacija rožnice.
U odrasloj dobi mačke rijetko obolijevaju prvi put. Većinom je riječ o recidivu, tj. rekurentnim infekcijama. Klinički znakovi konjunktivitisa očituju se od blage hiperemije i epifore do jake hiperemije, kemoze i izražene bolnosti oka. U uznapredovalim i/ili čestim slučajevima dolazi do ulkusa rožnice, keratitisa, sekvestracije rožnice, entropija, suhog keratokonjunktivitisa (KCS, tzv. „sindrom suhog oka”) i uveitisa
U praksi se dijagnoza postavlja prema epizootiološkim podacima i kliničkoj slici. Objektivni dokaz virusnog uzročnika može se postaviti izdvajanjem virusa (PCR) iz brisa konjunktiva i orofarinksa te serološkim metodama (ELISA i IF).
Liječenje herpesvirusne infekcije na očima uključuje sistemske i lokalne antibiotike širokog spektra za sprečavanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Postoje antivirusni lijekovi, ali njihova djelotvornost nije dokazana. Također, za liječenje interferonom (lokalno i/ili i sistemski) još uvijek nema dovoljno kliničkih studija da pomaže u liječenju infekcija mačjim herpesvirusom. Osim kvalitetne prehrane i vitaminizacije mačaka, preporučuje se prehrani dodavati aminokiselinu L – lizin (kod nas je komercijalno dostupan u obliku praha).
Symblepharon je potrebno u početnoj fazi tretirati u lokalnoj anesteziji kako ne bi došlo do pojave trajnih adhezija. Abrazija rožnice u lokalnoj anesteziji provodi se kod ulkusa koji ne cijele spontano ni uz potpornu terapiju. Kod sekvestracije rožnice najučinkovitija je metoda liječenja kirurška, a u novije vrijeme moguća je i transplantacija rožnice. Terapija kortikosteroidima je kontraindicirana.
Najbolja prevencija pojave bolesti uzrokovane herpesvirusom jest cijepljenje mačića te redovita revakcinacija odraslih mačaka. Nažalost, cijepljenje ne pruža 100-postotnu zaštitu, ali ako cijepljene životinje obole, imaju znatno blaže simptome.
Mačja klamidioza
Chlamydia psittaci je unutarstanična bakterija koja kod mačaka uzrokuje infekcije gornjega dišnog sustava i očiju. Prenosi se direktnim kontaktom sa zaraženim mačkama, mačkama kliconošama ili s majke na mačiće. Klinički znakovi klamidioze očituju se kao hiperemija i kemoza očnih spojnica te blefarospazam. Češće je, pogotovo u početnoj fazi infekcije, zahvaćeno samo jedno oko (unilateralni konjunktivitis). Iscjedak iz oka je mukopurulentan (sluzavo-gnojan). Kod mladih mačaka (do devet mjeseci) češća je istodobna infekcija gornjih dišnih putova nego kod odraslih. Kod kroničnih slučajeva mačke imaju česte ponavljajuće upale ili prolaze asimptomatski (kliconoše).
Dijagnoza klamidijskog konjunktivitisa ne može se postaviti samo na temelju kliničke slike. Citološkom pretragom uzorka strugotine konjunktive mogu se pronaći unutarstanične inkluzije koje su dokaz prisutnosti bakterije C. Psittaci. Takva je pretraga brza, jednostavna (u lokalnoj anesteziji) i jeftina, ali, nažalost, u manje od 50 % akutno i vrlo rijetko kod kroničnih inficiranih vidljive su inkluzije. Zbog toga je preporuka napraviti PCR dokazivanje bakterije iz obriska očnih spojnica.
Zbog svojih bioloških karakteristika bakterija Chlamydia psittaci vrlo je otporna. Zato se liječenje provodi istodobnom sistemskom (tablete ili sirup) i lokalnom (kapi) antibiotskom terapijom. Iako simptomi infekcije u većini slučajeva slabe ili nestaju prije, terapija traje najmanje tri tjedna.
Cjepivo ne sprječava infekciju, ali smanjuje izraženost kliničkih simptoma. Zaražene mačke treba do izlječenja držati odvojeno od drugih mačaka, posebno mladih i imunokompromitiranih (pozitivnih na FIV i/ili FeLV). Također, vlasnici mačaka oboljelih od klamidioze moraju provoditi pojačanu higijenu ruku (dobro prati ruke sapunom, dezinficirati ih i/ili upotrebljavati rukavice kod primjene lijekova).
Autor: Tajna Kovač, dr.med.vet.