Zahvaljujući velikom praktičnom iskustvu i konstantnom educiranju u ovom području veterinarske medicine, primjenjujemo najsuvremenije metode liječenja egzotičnih životinja.
Klinički pregledi, liječenje, elektivni i hitni kirurški zahvati, operacije tumora, stomatološka obrada, laboratorijske pretrage krvi i fecesa, uzimanje uzoraka za bakterijske i druge pretrage samo su neki od zahvata koje obavljamo. U ovu skupinu egzotičnih životinja koje liječimo ubrajamo: kuniće, tvorove, male glodavce (zamorčiće, hrčke, činčile, ježeve, degue, skočimiše, štakore, miševe), ptice, gmazove (zmije, guštere, kornjače) i minijaturne svinje.
Kunići
Živahni biljojedi skloni nestašlucima i igri. Njihovo veselo ponašanje, uz njihovu tihu prirodu i prikladnu veličinu, čini ih prekrasnim kućnim ljubimcima. Unatoč tome, njihovo držanje u kući može postati pravi izazov. Stoga se dobro informirajte o svemu što im je potrebno prije nego što ih udomite, kako se ne bi dogodilo da im na kraju morate tražiti novi dom. Problemi sa zdravljem nastaju kada se drže u neadekvatnim uvjetima, pogrešno hrane te kada se vlasnici ne pridržavaju savjeta stručnjaka (uzgajivača i veterinara).
Naravno, razlozi njihovih zdravstvenih problema ne leže samo u tome. Veliki problem predstavlja i nepravilan uzgoj kunića, tako da su mnoge bolesti genski uvjetovane. Također, znatan broj kunića već pri kupnji bude nositelj patogenih bakterija, virusa, parazita i gljivica. Kunići žive u prosjeku oko osam godina, a znaju doživjeti i do 15 godina. Najbolje ih je držati u paru, kada su kastrirani mužjak i sterilizirana kunica najbolja kombinacija.
Zamorčići
Glodavci iz područja Anda u Južnoj Americi. Tijekom 16. stoljeća u Europu su ih donijeli nizozemski istraživači. Iako se često smatraju kućnim ljubimcima za djecu, zamorčići imaju velike higijenske i prehrambene zahtjeve za održavanje zdravlja.
Što je vlasnik spremniji uložiti u skrb o njima to će njihova prava osobnost više zasjati. Zamorčići se sada drže u kući i provode dosta vremena u interakciji sa svojim vlasnicima. Zdravlje zamorčića ovisi o faktorima koji su spomenuti i kod kunića. Prosječni je životni vijek šest do osam godina. Najbolje ih je držati u paru ili u skupinama.
Pitoma vretica (Afrički tvor)
Složena mala stvorenja i interaktivni članovi kućanstva koji trebaju i cijene interakciju sa svojom obitelji. Posjedovati tvora, posebno mladog, slično je kao imati psića u kući – osim što nikada ne odrastu. Tvorovi se inače žestoko igraju i obično ustima za hvataju i drže stvari. Kao i štence, potrebno ih je naučiti što je prihvatljiva igra, a što je pregrubo za ljudsku kožu.
Inteligentna i znatiželjna priroda tvorova ne dopušta mnogo sati u malom kavezu. Iako se tvorovi mogu držati u kavezu zbog vlastite sigurnosti, potrebno im je mnogo vremena izvan kaveza za vježbanje, istraživanje i igru. Treba osigurati najmanje tri do četiri sata dnevno interaktivne društvene igre. Tvorovi su društvena bića i obično napreduju u kućanstvu s više tvorova.
Tvorovi žive u prosjeku oko šest godina i, nažalost, podložni su brojnim bolestima. Vrlo često znaju oboljeti od nekoliko bolesti istodobno. Obvezno se moraju cijepiti protiv štenećaka, na koji su jako prijemčivi. Zbog specifičnosti endokrinog sustava, tvorove ne steriliziramo odnosno ne kastriramo kirurški, nego potkožno dobivaju hormonalne pripravke.
Štakori
Unatoč različitim percepcijama, tihi su i lako ih je njegovati. Imaju minimalan miris te su privržene i prijateljski nastrojene životinje. Uz nadzor odraslih, izvrsni su kućni ljubimci za djecu. Držanje štakora kao kućnog ljubimca u stanu zahtijeva nabavku velikog kaveza, vrijeme za redovito čišćenje i pranje pribora i kaveza te svakodnevno druženje.
Kao kućni ljubimci, uz brigu i pažnju, štakori su nježni, mirni, blagog ponašanja i rijetko grizu. Iako kratkog životnoga vijeka (do tri godine, rijetko duže), prikladni su prvi ljubimci za mlade obitelji pod uvjetom da uvijek postoji nadzor odrasle osobe. Najčešći štakor koji se drži kao kućni ljubimac jest pripitomljeni smeđi štakor. Štakori su društvene životinje koje u divljini žive u skupinama. Uživaju u društvenim interakcijama kako međusobno tako i s ljudima, a čini se da su najzadovoljniji kada su smješteni u malim skupinama.
Hrčci
Inteligentni i razigrani mališani. U pravoj situaciji mogu biti nježni ljubimci, ali nisu uvijek najbolji ljubimci za djecu. Imaju odličan sluh i njuh, ali slab vid i stoga su skloni padu ako se ostave bez nadzora. Većinu hrčaka najbolje je držati pojedinačno, osobito ako su sirijski hrčci, iako povremeno povezani parovi mogu biti kompatibilni, osobito patuljastih vrsta. Prosječni je životni vijek kućnog ljubimca hrčka otprilike 18 mjeseci za patuljaste vrste, a do 36 mjeseci u slučaju sirijskog hrčka.
Činčile
Razigrani i inteligentni kućni ljubimci, no nisu prikladne za sva kućanstva. Iako su društvene i interaktivne, nisu uredne, odnosno rade dosta nereda kada su puštene iz kaveza. Pravilan uzgoj sprječava mnoge uobičajene zdravstvene probleme. Velika većina bolesti koje su veterinari uočili kod ovih ljubaznih, privlačnih kućnih ljubimaca izravno je povezana s lošim uzgojem.
Činčile su porijeklom s Anda u Južnoj Americi. Uglavnom obitavaju na velikim nadmorskim visinama, a u divljini trenutačno postoje samo u Čileu. Ime su dobili po narodu Chincha s Anda, koji je nekoć nosio njihovo gusto krzno, ali, nažalost, pretjerani lov doveo je divlje činčile gotovo do izumiranja.
Degui
Mali glodavci. Često su vrlo pitomi ako se njima mnogo bavi. Za razliku od nekih drugih glodavaca, aktivni su uglavnom danju. Inteligentni su i razigrani, a u pravoj situaciji mogu biti i dragi ljubimci. Degui imaju neobično dug životni vijek za glodavce, obično žive šest do osam godina, a zabilježeno je čak 13 godina. Imaju izvrstan sluh i njuh, ali i slab vid pa su skloni padati s rubova ako se ostave bez nadzora.
Ježevi
Male životinje, ali veliki dodatak u kućanstvu. Ne samo da imaju veliku osobnost nego zahtijevaju i mnogo brige, više od prosječnog psa ili mačke. Ježevi koji se nabave dok su mladi mogu biti vrlo društveni ako se njima redovito i nježno rukuje, no neki se nikad ne priviknu na rukovanje te su sramežljivi i plašljivi cijeli život. U pravilu, ježevi rijetko grizu. Noćne su životinje pa očekujte da budu pomalo mrzovoljni tijekom dana, ali budni i spremni za tutnjavu tijekom noći.
Nažalost, ježevi nisu osobito dugovječni. Iako je zabilježeno da žive 6 do 10 godina u zatočeništvu, u stvarnosti većina ne preživi znatno dulje od tri godine. Također su skloni velikom broju zdravstvenih problema, od kojih su najvažniji tumori i neurološki problemi (sindrom klimavog ježa). Mnoge druge rutinske bolesti koje vidimo, poput pretilosti, bolesti zuba, traume i upale pluća, mogu se uvelike spriječiti dobrom njegom kod kuće.
Skočimiši (Gerbili)
Prijateljski nastrojeni i nježni te se često biraju za djetetove prve kućne ljubimce jer ih je lako njegovati. Društveni su i vole komunicirati s ljudima. Vole se igrati igračkama, pružajući puno zabave, pogotovo ako su u skupini. Skupina priljubljenih gerbila izgleda nevjerojatno simpatično.
Općenito, prosječni je životni vijek kućnog ljubimca gerbila otprilike tri do četiri godine. Međutim, nažalost, kao vrsta plijena, imaju tendenciju skrivanja bolesti, pa kada vlasniku postane očito da su bolesni, vjerojatno se nisu osjećali dobro dulje vrijeme. Većina je naših pacijenata ozbiljno bolesna u trenutku kada prvi put dođe u ambulantu, što čini dijagnozu i liječenje kompliciranijim. Općenito, gerbili su relativno srčane i zdrave životinje.
Miševi
Inteligentni i razigrani, a u pravoj situaciji mogu biti i dragi ljubimci. Miševi su laki za brigu, tihe su i prijateljski nastrojene životinje ako se njima rukuje svakodnevno i pažljivo. Uz nadzor odraslih, izvrsni su kućni ljubimci za stariju djecu. Prosječni je životni vijek kućnog miša otprilike 18 do 24 mjeseca. Nažalost, kao vrsta plijena, skloni su skrivanju bolesti.
__________
Gmazovi
Gmazovi su hladnokrvne životinje i njihov metabolizam i dobrobit ovise o okolišnim čimbenicima i uvjetima držanja. Postoji više od 7500 vrsta. U gmazove spadaju kornjače, krokodili i aligatori, zmije i gušteri te premosnici. Kad je riječ o prehrani, gmazovi mogu biti mesojedi, biljojedi ili svejedi. Tijela su im prekrivena ljuskama, a na udovima imaju pet prstiju, osim zmija, kojima su noge nestale tijekom evolucije. Neki od njih nesu jaja, a neki rađaju žive mlade. Gmazovi se najčešće drže u terarijima, koji su posebno prilagođeni svakoj vrsti životinje.
Važne stavke u držanju gmazova
- Informirajte se o potrebama vrste koju želite držati kao kućnog ljubimca.
- Informirajte se o zakonskim regulativama o držanju egzotičnih životinja vašeg grada/općine.
- Pobrinite se da imate spreman terarij/habitat za svojeg ljubimca i prije nego što stigne u vaš dom.
- Kupujte egzotične vrste od provjerenih uzgajivača, ne kupujte životinje uhvaćene u divljini i ne uzimajte životinje iz divljine.
- Informirajte se o najčešćim zdravstvenim problemima i nađite veterinara koji vam može pomoći.
- Razmislite jeste li se u stanju brinuti o gmazu kao ljubimcu. Gmazovi su specifične životinje koje traže posebne uvijete držanja, njege i posebnu prehranu, a neke vrste mogu jako dugo živjeti.
Zmije
Sve češće nailazimo na zmije kao kućne ljubimce. Kada im se postavi kvalitetan habitat, zmije su ljubimci koji ne zahtijevaju mnogo brige. U biti, što ih se manje dira to su sretnije. Postoji mnogo vrsta zmija za hobističko držanje i njihove se potrebe razlikuju od vrste do vrste. Neke zahtijevaju suhu okolinu i žive na tlu (npr. kraljevski pitoni), dok druge žive u krošnjama drveća na visini (australski pitoni). Sve su zmije mesojedi i potrebno im je omogućiti prehranu što sličniju prirodnoj. Vrste zmija koje se najčešće drže kao ljubimci uključuju kukuruzne zmije (Pantherophis guttatus), mliječne zmije (Lampropeltis triangulum annulata), kraljevske pitone (Python regius) i druge.
Gušteri
Habitat guštera ovisi o vrsti kojoj pripada. Gušteri žive od pustinja do džungli i jezera te se prema tome i uređuje terarij/habitat u kojem se gušter drži. Vrlo je važno naglasiti da gušteri (kao i svi gmazovi) imaju potrebu za dodatnim grijanjem i UV rasvjetom zbog specifičnih potreba metabolizma. Kad je riječ o prehrani, gušteri mogu biti biljojedi, mesojedi i svejedi. Najčešće se hrane raznolikim voćem, povrćem i kukcima. Ovisno o vrsti, zahtijevaju i druge izvore proteina (meso glodavaca, peradi, riba…). Kao kućni ljubimci najčešće se drže vrste bradata agama (Pogona vitticeps), kukmasti gekon (Correlophus ciliatus), leopard gekon (Eublepharis macularius ) i iguane.
Kornjače
Kornjače žive na kopnu, u rijekama, jezerima i morima, a krasi ih oklop, koji može biti mekan, građen od više slojeva kože, ili tvrd, građen od keratina. Kao i ostalim gmazovima, potrebno im je osigurati uvijete koji odgovaraju određenoj vrsti. Također su im potrebne UV svjetiljke zbog metabolizma kalcija. Ovisno o vrsti, mogu biti biljojedi, mesojedi ili svejedi. Vrlo je važno da se informirate o zakonskim regulativama, s obzirom na to da nije legalno držati i kupovati sve vrste kornjača.
__________
Ptice
Ptice predstavljaju odlične kućne ljubimce, razigrane su, vesele i vrlo druželjubive. Neke su od najčešćih i najpoznatijih ptica koje se drže kao kućni ljubimci tigrice, nimfe, žakoi, rozenkolisi, kanarinci te amazone.
Ptice predstavljaju odlične kućne ljubimce, razigrane su, vesele i vrlo druželjubive. Neke su od najčešćih i najpoznatijih ptica koje se drže kao kućni ljubimci tigrice, nimfe, žakoi, rozenkolisi, kanarinci te amazone.
Kod prevencije bolesti ptica, najvažniji su uvjeti držanja te hranidba. Bitno im je osigurati dovoljno prostora u kavezima te prečke primjerenih veličina. Također im je bitno osigurati pravilnu hranidbu, što znači davati sjemenke, vodu te povremeno povrće i voće (avokado je ekstremno toksičan za ptice te ga treba izbjegavati).
Hranu treba pravilno dozirati jer u suprotnom može doći do metaboličkih bolesti. Jedna je od najčešćih hipovitaminoza A, čiji su simptomi nespecifični, no dosta često vlasnici prvo primjećuju bijele mrlje po očima, sinusima te oko usta, a iz toga se vrlo lako mogu razviti apscesi.
Uz to, mogu se javljati različite bakterijske, virusne i gljivične infekcije koje se očituju gastrointestinalnim simptomima poput proljeva ili gubitka apetita te dišnim simptomima, poput otežanog disanja ili iscjetka iz nosnih otvora. Ptice su također podložne parazitarnim invazijama poput krpelja ili buha, no i unutrašnjim parazitima, najčešće glistama i trakavicama.