Vrlo često u praksi susrećemo kuniće s problemom opstrukcije probavnog trakta (želudac, tanko crijevo). Liječenje provodimo konzervativno (medikamentozno) ili operacijski (kirurški). Ovo se stanje najčešće javlja u periodu kada se linjaju (proljeće i jesen).
U slučaju kirurškog liječenja, utješno je da u velikom broju slučajeva nije nužno otvarati samo crijevo (enterotomija) ili raditi resekciju crijeva (uklanjanje devitaliziranog dijela crijeva). Naime, strano se tijelo može potisnuti prema želucu. Gastrotomija, koju izvodimo u tom slučaju, predstavlja sigurniju i lakšu metodu operacije od otvaranja ili resekcije crijeva. Stijenka crijeva u kunića iznimno je tanka i malog promjera.
Za operacije probavnog trakta preporučuje se primjena samodržećih retraktora (npr. retraktor Lone Star), aspiratora za sukciju, povećala, atraumatskih instrumenta te instrumenata koje upotrebljavamo kod oftalmoloških operacija. Preporuka je i da se kod operacija tankog crijeva upotrebljava 5-0 ili 6-0 monofilamentni resorbirajući kirurški konac s okruglom iglom, a kada je riječ o želucu 4-0, pa i do 3-0.
GASTROTOMIJA: Relativno često izvodimo ovu vrstu operacija u kunića kako bi se otvaranjem želuca uklonila strana tijela (dlake), a rjeđe za terapiju i dijagnostiku želučanih tumora i ulkusa koji su životno ugrožavajući ili ne odgovaraju na terapiju.
ENTEROTOMIJA: Najčešća je indikacija za ovu vrstu operacije otvaranja crijeva uklanjanje stranog tijela.
ENTEREKTOMIJA (RESEKCIJA TANKOG CRIJEVA): Izvodi se kako bi se uklonio segment crijeva promijenjen uslijed priraslica, tumora, apscesa i ishemije. Svaki segment crijeva koji je upitne vitalnosti treba resecirati. Vitalnost crijeva procjenjujemo na osnovi boje tkiva te je li prisutna vidljiva pulsacija krvnih žila u promatranom segmentu crijeva.
Oboljeli pacijenti vrlo su često u stanju šoka, snižene temperature i dehidracije, što sve potencira rizik od anestezije. Ipak, kirurško liječenje dovodi do brzog poboljšanja kliničkih simptoma i do potpunog oporavka.
Pacijenti su pri inicijalnom pregledu u slučaju opstrukcije mirni i pothlađeni.
Vrlo je važno otvoriti venski put, pogotovo u onih pacijenata koji idu na operaciju. Venski se put najčešće postavlja u ušnu rubnu venu ili u cefaličnu venu koja se nalazi u prednjoj nozi. Venski je put važan zbog nadoknade tekućine, provođenja anestezije te davanja infuzije analgetika (lidokain).
Za premedikaciju se odabiru sredstva koja imaju najmanje kardiovaskularne nuspojave.
Kuniće je uputno intubirati, čime sprječavamo povrat želučanog sadržaja (refluks) te posljedično aspiracije u respiratorni trakt, što bi imalo fatalne posljedice.
Zbog tekućine, plina i hrane velik je pritisak na stijenku želuca, stoga primjenjujemo želučane sonde. Uklanjanje manje količine plina i sadržaja može dovesti do dramatičnog poboljšanja morbiditeta pacijenata.
Nakon uvođenja u anesteziju pacijent se priprema za operaciju. Abdomen se brije, opere u dezinfekcijskom šamponu i završno dezinficira.
Rez se radi u ventralnoj središnjoj liniji kroz kožu do razine trbušne muskulature, počevši s rezom u razini pupka i protežući se 5 do 10 cm u smjeru prednjeg dijela tijela. Za ulazak u abdomen odabire se područje linea alba koje minimalno krvari.
Ako je potrebno, za bolju vizualizaciju i kontrolu primjenjuju se samodržeći retraktori.
Obično je u ovim slučajevima želudac proširen te donekle zaklanja dosta struktura u abdomenu. Pregledom utvrđujemo da se do jedne točke u crijevima nalazi mnogo tekućine i da su proširena, a nakon te točke crijeva su prazna. To je mjesto opstrukcije i tu se nalazi uzrok zastoja (strano tijelo).
Mjesto opstrukcija najčešće se nalazi u početnom dijelu tankog crijeva odnosno duodenumu.
Nakon što je mjesto opstrukcije identificirano, postoje tri tehnike kirurške intervencije.
Najčešće se strano tijelo može izgurati (izmusti) iz dijela crijeva s užim promjerom prema dijelu sa širim promjerom (najčešće nazad u želudac).
Zatim, strano se tijelo može ukloniti i postupkom tzv. enterotomije, kada se radi rez na crijevu da bi se uklonilo strano tijelo i tako u potpunosti vratila funkcija.
Najkompliciraniji je i najteži način kada se manji ili veći dio crijeva mora ukloniti zbog devitalizacije. Zdravi se i vitalni dijelovi spajaju, obično tzv. termino-terminalnom metodom.
Po uklanjanju stranog tijela iz crijeva na jedan od ova tri načina, nužno je procijeniti mora li se ukloniti i sadržaj iz želuca. Operacija se zove gastrotomija i ne radi se uvijek, nego samo ako je nužno. Naime, želi se izbjeći nepotrebno produženje vremena anestezije, ali i izbjeći kontaminaciju abdomena sadržajem želudca.
Abdomen se mora izdašno isprati i provjeriti da nema propuštanja crijevnog sadržaja na mjestu operacije.
Slijedi zatvaranje abdomena jednostavnim tekućim šavom, kirurškim koncem (monofilamentni ili multifilamentni) veličine 3-0 ili 2-0. Koža se šije klasično kirurškim koncem ili se stavlja kirurško ljepilo.
Nakon završetka zahvata slijedi poslijeoperacijska njega, gdje se pacijent vodi kroz dosta kritično razdoblje pothlađenosti, hipovolemije, anemije, bolova itd.
Primjenjuju se toplinske prekrivke, pokrivači te uređaji za upuhivanje toplog zraka (npr. uređaj poput Bair Huggera).
Nakon buđenja iz anestezije treba započeti hranjenje špricom, obično nakon četiri do šest sati. Hrana treba biti dostupna cijelo vrijeme.
Infuzija se nastavlja davati i nakon zahvata. Multimodalna analgezija vrlo je važna za oporavak.
Poštujući specifičnosti probavnog trakta kunića, primjenjujući opisane tehnike te služeći se potrebnim instrumentima i priborom, ishod je ovih operacija obećavajući i predstavlja dobro rješenje kako bi se pomoglo da se bolesni ljubimci izliječe od ovog za život opasnog stanja.
Pogledajte video: https://www.youtube.com/watch?v=zHylAmRKGmc